Vitezici lutalici

Već sam dva dana u nekakvom šoku i htio bih nešto napisati, imam potrebu, a i znam da zaslužuje, al riječi baš ne idu. I još se uvijek nadam da je ovo neslana šala (neki bleskasti performans) i da se naša Neda smije negdje dok sve ovo čita. Ne mislim "naša", kao moja ili Spiritovska, da i to, jer bila je naša, ali naša, riječka, svih nas.

Ma, ne, nije problem u smrti. Neda je otišla spektakularno kako je htjela, dosljedna sebi do kraja, u 86. godini (toliko isključivo na osobnoj karti!) otišla je u svom zadnjem performansu. Bed mi je u biti što je odlazak u plamenu vjerojatno bio bolan za to krhko drago biće. Krhko, a puno tolike snage da je sa svim tim godinama na leđima bila mlađa od svih nas. U biti dok nisam pročitao u novinama 86. nisam percipirao Nedu kao imalo staru, OK možda gospođu u "nekim godinama", ali nikako "staru". Naprotiv, bila je nuklearna centrala puna energije. I nisam očekivao da će otić jer je to jedna od onih koje...pa, idu do tristote... Sjećam se kad je sjedila s nama na pjesničkim večerima u Benčiću unutra i u parku, još prije 15tak godina, strpljivo čekajući red u društvu s defacto klincima (klincima i za mene, a kamoli za nju) da pročita nekoliko svojih pjesama, pozorno slušajući druge, plješćući. Isto i u Palahu na gostovanju Mario Kovača i ekipe prije godinu dana, čekala je red do 1 u noći da stane na binu, uz pivicu i pljesak svakom prije nje. U tada tako smrdljivom Palahu kojem wc nije radio (nedovoljan opis- recimo da je bilo doslovno do gležnja "svačega" na putu prema tom zahodu) i sve je smrdilo da smo se gušili, doslovno. Nije joj smetalo da bude tamo do 2 u noći.

Sjećam se kako je tvrdoglavo i "ponosno" odbila da ju počastimo pecivima u pekari nakon predstave ("pa zašto bi vi mene častili, mladići?"), i dugo smo šetali i pričali, svi zajedno Korzom prema njenoj Ružićevoj, isto kao i nedavno poslije našeg FilmFesta u Art kinu, kojeg je uvijek voljela doć pogledat i prokomentirat (uz valjda tisuće drugih predstava, izložbi, filmova, svega...).

Program na kojem nje nema, kad se osvrnem po publici... nekako nije kompletan, prođe me sumnja, možda ne valja, nešto nismo dobro učinili;-)

Moram reći da je rijetko koji "odlazak" izazvao u meni ovoliku prazninu, naročito kad shvatim da osim što je bila inventar na većini naših programa (zanimljiva činjenica da smo udruga dosta usmjerena mladima, što opisuje i Nedu podosta ;-) shvatim da u biti nisam znao mnogo o toj dragoj ženi.

Pričljiva i otvorena, sveprisutna, ipak, imala je svoj privatan život na distanci, i u biti znali smo više o njenoj umjetnosti, pjesmama i drugim stvarima neg o njoj samoj. Jer je tako htjela.

Kakogod, za Nedu oduvjek imam samo riječi divljenja i poštovanja, i dugo dugo, osvrtat ću se na našim i programima drugih riječkih organizatora da vidim kad će ući Neda, jer ako ne uđe...program možda nije vrijedan pažnje :-)

I ulice će uvečer biti puste, jer naša Neda ne ide ka svojoj par kilometara udaljenoj mračnoj ulici oko ponoći ili kasnije sa nekog od svakodnevnih kulturnih programa. Sa programa svih vidova i oblika kulture, da se razumijemo, pješke. Zimi i ljeti.

Rijeka je prekjučer doslovno izgubila dobar dio duše, ako duše ovdje još ima. Jer ovaj grad čine upravo (rijetki) takvi građani, a ne hladan beton, ruzinavi brodovi, razrušene tvornice i krcata parkirališta. I možda me upravo zato pogodio ovaj odlazak, jer je otišao jedan od preostalih, već rijetkih simbola Rijeke koji sam još volio, jedan od dijelova koji nije izbezvezaren turbo izrežiranim skupim forama koje nemaju duše ni koliko tek prvi redak Nedine pjesme.

Trudila se da probudi istinsku kulturu ovog grada, žalila se da u Rijeci nije kako treba. Ne, nije se žalila. Organizirala je programe. U 86. godini!

Shvaćate li o čemu pričam!? Otišla je izgorjevši u plamenu, pripremajući još jedan svoj program! U 86. godini!

Svi mi ostali smo tek prašina i teško da se smijemo nazvati ikako aktivistima nakon te činjenice.

Tek možda učenicima i početnicima.

Ostavila nam je da razmišljamo koliko ima plamena u nama i kako njime kreiramo ovaj svoj grad.

Ranivši sebe svojom kreacijom ostavila nam je poruku koju tek treba shvatiti protumačiti i snaći hrabrosti da ju pretvorimo u neki kreativni plamen.

 

Čast mi je što sam dijelio s Vama korake po Korzu, Spirit, izložbe, pjesničke večeri, Palah, Art kino i mnoge druge ulice i kutke našeg grada... draga Kraljice riječke kulture.

Bog je hitno zatrebao Ministricu kulture. Siguran sam da već pjevate i čitate svoje pjesme anđelima, draga Nedo. Na svakom našem programu jedna je stolica rezervirana za Vas. Jer ste dio nas.

Vaš Pille

(nisu prisutni dok ovo pišem, al vjerujem da sva ekipica koja ima veze sa našom udrugom Spirit može ovo potpisati)